Deflacija

(Deflation)

Deflacija je zapravo suprotnost inflacije. To je općenit i konstantan pad cijena kroz duže vremensko razdoblje, kojeg obično uzrokuje manja potrošnja zbog nedostatka novca u gospodarstvu odnosno nedostatka ponude kredita i zaduživanja.

Deflaciju možemo objasniti kroz jednostavan uzročno-posljedični niz:

MANJE NOVCA NA RASPOLAGANJU => MANJA KUPNA MOČ => NIŽE CIJENE

Deflaciju (padanje cijena) može pokrenuti kakvo god smanjivanje državne, privatne ili pak kapitalske potrošnje.

Padajuće cijene se na prvi pogled čine atraktivnima za potrošače. Ipak deflacija je u biti vrlo destruktivna. Deflacija može proizvesti začarani krug smanjivanja potrošnje i povećavanja stope nezaposlenosti. Uz takav trend, potrošači obično čekaju, da proizvodi i usluge još malo pojeftine prije nego što se odluče za kupovinu. Posljedica toga je manji obujam potrošnje jer kupci svoju odluku za kupovinu odlažu i sa tim stvaraju dodatne deflacijske pritiske na postojeće cijene. Zbog manje potražnje za proizvodima i uslugama, smanjuje se proizvodnja, a broj nezaposlenih raste (više ljudi gube radno mjesto jer se tvrtke prilagođavaju uvjetima slabije potražnje na tržištu) i zbog toga je količina novca na raspolaganju u ekonomiji još manja. To stvara nove pritiske na cijene in nastaje spirala iz koje se gospodarstvo jako teško može izvući. Zato su središnje banke koje nadziru nivo cijena u državi spremne izvršiti brojne drastične mjere monetarne politike, samo da izbjegnu deflaciju.

Dakle, ako je deflacija dugoročne prirode, može stvoriti vrlo štetnu spiralu negativnih učinaka kao što su stalno padajući profiti gospodarskih subjekata (poduzeća), zatvaranje proizvodnih tvornica, smanjivanje broja nezaposlenih i pad raspoloživog dohodka (disposable income). Sve veći je broj onih, koji svoje financijske obaveze ne mogu više ispunjavati. Na udaru su stoga i banke.

Temeljni razlog zašto su ekonomisti puno više zabrinuti oko deflacije nego inflacije je u tome što je deflaciju puno teže kontrolirati i eliminirati. Ako inflacija nekontrolirano raste, granica do koje središnja banka može dignuti kamatnu stopu zapravo ne postoji (nebo je granica). Sa takvom monetarnom politikom kontroliraju potrošnju te shodno tome inflaciju. Sa druge strani, kod deflacije postoje granice jer se temeljne kamatne stope mogu spustiti do 0 %. Središnje banke mogu temeljnu kamatnu stopu spustiti i ispod 0 % ali samo do nivoa koji neće kompromitirati stabilnost banaka i općenito financijskog sistema u državi. Za borbu protiv deflacije središnja banka i njena monetarna politika ima puno manji izbor raspoloživih mjera. Obično se središnje banke poslužuju povećavanjem količine novca u obtoku sa čim pokušavaju uzrokovati rast cijena (više novca na raspolaganju i manja ili ista količina proizvoda i usluga, što bi teoretski trebalo dovesti do viših cijena). Središnje banke su spremne u određenim kritičnim situacijama čak i dijeliti novac (engl. helicopter money).

Know-how:


Uvjeti:

Ekonomskirjecnik.com je stranica stvorena sa ciljem informiranja i obrazovanja zainteresirane javnosti, i kao takva poštuje autorska prava. Kod sadržaja koji nisu autorski, izvori informacija su jasno označeni i omogućen je link na njihov izvor. Ako vam se čini, da Ekonomskirjecnik.com na bilo koji način krši autorska prava, molimo vas da nas odmah bez oklijevanja kontaktirate.

Ekonomskirjecnik.com nije namijenjen financijskom savjetovanju i ne jamči za točnost svojih sadržaja. Svaka potencijalna šteta koja bi nastala zbog informacija objavljenih na našim stranicama nije i ne može biti naša odgovornost. Prije donošenja bilo kakvih ekonomskih i financijskih odluka, preporučujemo da se posavjetujete sa stručnjakom. Više o tome možete pročitati u uvjetima korištenja.